Na veliko zadovoljstvo portala sana me, objavljujemo intervju sa našom uvaženom profesorkom dr Ljiljanom C. Kezunović, osnivačem porodične medicine u Crnoj Gori i počasnim članom našeg strukovnog udruženja. Porodična medicina – kako je sve počelo u Crnoj Gori i koliko je važno da očuvamo istinske vrijednosti ovog prelijepog poziva?
Kada je i kako započela reforma primarne zdravstvene zaštite (PZZ) u CG kojom je uveden sistem porodičnog doktora?
Ove godine navršava se 20 godina od donošenja Strategije za reformu zdravstvenog sistema CG, na osnovu koje je donesen Akcioni plan razvoja zdravstvenog sistema za period 2005-2010. Počelo je, kako je i red, sa reformom PZZ kao osnove zdravstvenog sistema u zemlji. Prvo je urađena reforma zakona i ostale pravne regulative, reforma sistema finansiranja i ugovaranja, a onda rad na unapređenju kvaliteta usluga. Sve je to finansirano sredstvima kredita Svjetske Banke, a oblikovano i provedeno uz svesrdnu pomoć Katedre za porodičnu medicinu Medicinskog fakulteta u Ljubljani. Plan unapređenja ljudskih resursa kao neophodnog prerogariva unapređenja kvaliteta usluga odvijao se u nekoliko faza:
Kursevi doedukacije:
– tromjesečni intenzivni kursevi doedukacije za gotovo sve timove izabraih doktora za odrasle i za djecu (11 kurseva za 284 tima), provedeni na Medicinskom fakultetu UCG, koji su svojim teorijskim i praktičnim sadržajem imali za cilj usvajanje i obnovu znanja i vještina, a u vezi sa novim paketom usluga PZZ;
– jednomjesečni kursevi iz osnova primjene informacione tehnologije, kao preduslov za uvođenje jedinstvenog elektronskog kartona u zdravstvenom sistemu CG;
– kursevi rukovanja opremom koja je po prvi put uvedena u domove zdravlja;
– kursevi za menadžere u PZZ (o kojima ne posjedujemo podatke niti dokumentaciju).
Kursevi za učitelje: budući mentori i učitelji iz oblasti PZZ, koji su već radili kao specijalisti primarnozdravstvenih oblasti u domovima zdravlja i iskazali interes da budu učitelji/menori, završili su jednonedeljni kurs iz savremenog pristupa i metodologije učenja odraslih, kako bi svoja znanja, vještine, ali i stavove što uspješnije mogli da prenesu drugima.
Porodična medicina u dodiplomskoj nastavi: na Medicinskom fakultetu UCG uveden je fakultativni predmet Prodična medicina I i II od školske 2007/08 u IV i V godini studija, sa po 30 časova nastave u semestru, koji je obuhvatao predavanja, seminare i po prvi put vježbe u ambulantama PZZ, pri kojima su asistenti – mentori, organizovali individualni rad sa studentima i svojim pacijentima kad god je to bilo moguće.
Dospecijalizacija: 2012. skraćena varijanta specijalizacije iz porodične medicine, po programu EURACT-a, za buduće neposredne mentore specijalizanata Porodične medicine, za 25 kandidata koji su već bili specijalisti opšte, urgentne, interne, pedijatrije ili medicine rada sa višegodišnjim iskustvom i završenim kursevima doedukacije i kursom za mentore/učitelje. Specijalizaciju i specijalistički ispit provodili su nastavnici sa katedre Porodične medicine Medicinskog fakulteta u Ljubljani.
Specijalizacija: uvedena je 2013. na Medicinskom fakultetu u Podgorici UCG upisom prvih 30 specijalizanata, po četvorogodišnjem programu identičnom tada aktuelnom programu na Medicinskom fakultetu u Ljubljani, a potpuno u skladu sa smjernicama EURACT-a. Do sad je specijalistički ispit položilo preko 60 kandidata i oni bi trebalo da čine stub visokostručnog kadra u vođenju PZZ u CG.
Tada je uvedena po prvi put specijalizacija iz porodične medicine čiji ste vi bili koordinator. Možete li nam reći koliko ste zadovoljni kvalitetom školovanja kadrova?
Školovanje kadrova zamišljeno je i provođeno po vrlo viskim standardima. Trudili smo se da obezbijedimo najviši mogući nivo kvaliteta teorijske nastave, kao i praktičnog rada u okviru dijela koji podrazumijeva rad sa mentorom u PZZ i dio staža na kliničkim disciplinama. Nije bilo lako, imali smo puno prepreka, nailazili na nerazumijevanje, nesnalaženje onih koji su trebali da nam pruže podršku, ali smo poput ledolomca krčili svoj put i napredovali polako, ali sigurno. Naše ocjene na specijalističkim ispitima, ali dalji rad u praksi, pokazali su da je formirano puno vrlo kvalitetnih i uspješnih specijalista porodične medicine, koji su garancija daljeg napretka naše struke u CG. Neki među njima već su postali mentori za nove specijalizante. Naravno, kvalitet njihovog rada i njihova pozicija ne zavisi samo od njih, nego i od okolnosti u kojima obavljaju svoj rad. Na neke od tih okolnosti oni, nažalost, ne mogu da utiču.
Da li ste zadovoljni implementacijom cijelog projakta u praksi, tj. da li sistem porodičnog doktora izgleda u praksi onako kako je zamišljen?
Iz nezavisnog istraživanja koje je provedeno prvih godina nakon uvođenja reforme i koje je objavljeno u studiji iz 2013. godine, vidi se da su indikatori kvaliteta zdravstvenih usluga pokazali napredak, a naročito u provođenju preventivnih aktivnosti. Osnovne zdravstvene usluge su postale dostupnije, organizacija zdravstvene zaštite je postala bolja, a zadovoljstvo pacijenata veće. Ostali su izazovi kako očuvatii postojeći kvalitet i približiti ga onome koji proklamuje Evropska Unija. Godine koje su uslijedile nakon toga pokazale su koliko je teško održati teško unaprijeđeni kvalitet, jer je pritisak sa strane, osobito od donosilaca odluka, činio da se forsira kvantitet na uštrb kvaliteta. Neki od osnovnih postulata porodične medicine koji su bili osnovni preduslov za kvalitetan rad izabranih doktora (stalnost populacije, timski rad, preventivni rad – individualno i u savjetovalištima PZZ) urušavani su manje ili više u svim domovima zdravlja. Bili smo svedoci lošeg upravljanja, loše organizacije i loše podjele posla. Uloga medicinske sestre iz tima svela se uglavnom na šalterski rad, izabrani doktori su opterećeni brojnim, ponekad i besmislenim administrativnim poslovima, IT infrastruktura i podrška nisu mogle da prate rad izabranih doktora. Obavljanje kućnih posjeta je otežano nedovoljnom podrškom nemedicinkog osoblja, kao i velikim brojem pacijenata u ambulantama. Tako je broj nepokrivenog stanovništva našim uslugama povećan, što se očekivano reperkutuje na stanje zdravlja cijele populacije, a to onda vodi u veće opterećenje ukupnog zdravstvenog sistema. Ne treba biti naročito pametan i upućen da se vidi kako je to jedan začarani krug. Sve u svemu, oni koji su trebali da daju najveću podršku i da razumiju smisao i benefite skupo plaćene reforme zdravstvenog sistema, svojim nečijenjem ili lošim činjenjem, kao i kratkovidnim sagledavanjem situacije, učinili su da kola krenu niza stranu. Pandemija je učinila dodatnu štetu, ali je istovremeno pokazala i snagu i slabosti PZZ i struci i pacijentima i onima koji su plaćeni da to procjenjuju.
Kako vidite porodičnu medicinu u Crnoj Gori u vremenu koje dolazi?
Naravno da želim i da se nadam da će se porodična medicina izboriti za svoje mjesto u zdravstvenom sistemu i da će napredovati, jer njeno dobro funkcionisanje treba da donese i zdravstvene i mnoge druge benefite ovoj zemlji. Samo kvalitetnim radom, ozbiljnim stručnim i etičkim pristupom, sticanjem i održavanjem ugleda u struci i u društvu steći će se dodatno povjerenje pacijenata i kolega sa drugih nivoa zdravstvene zaštite, a time i donosilaca odluka i društva u cjelini. Drugog puta nema. Na djelu treba da se pokaže koliko neko vrijedi i koliko je istinski stručan, odgovoran i pošten. Povratak istinskog timskog rada i stalna komunikacija na horizontalnom i vertikalnom nivou, preuzimanje odgovornosti i odbrana stručnosti bitan su preduslov uspjeha. Očekujem da će se Udruženje sve više baviti istinskim stručnim i strateškim pitanjima i biti podrška svim svojim članovima u njihovim istinskim naporima za unapređenje struke.
Prof. dr Ljiljana Cvejanov Kezunović
U Podgorici, 30.05.2023.
